Ortodoncija je grana stomatologije koja se bavi korigovanjem položaja zuba i odnosa gornje i donje vilice. Glavni problem zbog kojeg pacijenti dolaze ortodontu su "krivi" zubi. Iako se ortodontska terapija može sprovesti u bilo kojem životnom periodu, ipak postoji individualno optimalno vrijeme za svakog pacijenta za početak terapije u cilju postizanja maksimalnog poboljšanja u što kraćem vremenskom roku.

Kako se postavlja dijagnoza i određuje plan terapije?

Ortodont će postaviti dijagnozu na osnovu analize gipsanih modela, analiziranjem ortopana i telerentgenske snimke. Na osnovu analize ortodont predlaze pacijentu plan terapije i vrste ortodontskih aparata.

Kao i u ostalim granama medicine, tako se i u ortodonciji ne započinje s terapijom dok se ne provede potpuna dijagnostika. Pacijentu je potrebno klinički pregledati meke i tvrde strukture usne šupljine, potreban je set intra i ekstra-oralnih fotografija, Rtg-analiza, koja obuhvaća analizu ortopantomograma (Rtg slika vilica) i vrlo često telerentgenske snimke (latero-lateralna slika glave).

Pacijentu se uzimaju otisci gornje i donje vilice tako da ortodont uz pomoć modela i ostalih spomenutih dijagnostičkih metoda dobiva detaljni uvid ne samo u pacijentov izgled zuba, nego i lica, kako bi donio najbolji plan terapije. Naime, promjena položaja zuba za sobom često nosi i promjenu u vanjskom izgledu lica te se i na taj način ortodoncijom može pridonijeti poboljšanju estetike.

Kakvi ortodontski aparati postoje?

Ortodontski aparati se dijele na mobilne i fiksne.

Mobilni aparati se koriste kod djece u fazi intenzivnog rasta i razvoja. Oni služe za suzbijanje anomalija kosti koje nastaju tokom rasta djeteta i ne mogu utiecati na zube pojedinačno, tj. da ispravljaju rotacije zuba ili druge anomalije nastale pomjeranjem zuba. Mobilni aparati djeluju do završetka intenzivnog rasta , i ukoliko dijete savjesno nosi aparat može se izbjeći eventualno vađenje nekih zuba kao i upotreba dopunskih aparata u daljnjoj terapiji. Vrlo često, kod određenih anomalija, se koriste prvo mobilni, a zatim i fiksni aparati. U našoj ordinaciji postoje kako metalne bravice, tako i estetski prihvatljivije keramičke bravice.

Da li postoji gornja starosna granica za nošenje fiksnih aparata?

Iako su upravo djeca i mladi najzastupljenija skupina kad je riječ o nošenju ortodontskih aparata, to nipošto ne znači da odrasle osobe ne mogu biti u ortodontskoj terapiji. Zadnjih godina se povećava potreba za ortodontskim liječenjem odraslih. Razlog koji navodi većina pacijenata je estetsko poboljšanje položaja zuba ili korigiranje zagriza i deformiteta lica, koji izazivaju psihosocijalne probleme. Prema tome, indikacije ortodontskog liječenja kod odraslih su: estetsko poboljšanje iz socijalnih razloga, oslabjela stabilnost i poboljšanje žvakanja.

Ako se neki zub (ili više njih) nije smjestio u zubni niz ili je iz nekog razloga promijenio položaj potrebno je potražiti savjet ortodonta. Ne postoji gornja starosna granica za nošenje fiksnih aparata.

Kada prvi put dovesti dijete kod ortodonta?

Dijete bi trebalo dovesti kod ortodonta na prvi pregled najkasnije u sedmoj godini. Ponekad su anomalije skrivene iza naizgled prihvatljivog osmijeha. Čak i ako terapija ne počne odmah, rani ortodontski pregled omogućava ortodontu da otkrije problem, postavi pravilnu dijagnozu i planira odgovarajuću terapiju u pravo vrijeme. U nekim slučajevima, rana terapija može spriječiti razvoj mnogo ozbiljnijih problema. Ova rana intervencija može pomoći da nastavak terapije u starijem uzrastu bude kraći i manje komplikovan.

Rani znaci koji ukazuju da dijete treba odvesti na ortodontski pregled su:

• Nedostatak prostora u vilici za smještaj svih zuba ili zubi na neadekvatnom mjestu
• Isturenost (protruzija) prednjih zuba
• Dubok zagriz
• Prijevremeni ili kasni gubitak mliječnih zuba
• Sisanje palca ili drugog prsta
• Otežan govor
• Otežano žvakanje ili gutanje
• Škripanje zubima
• Nedostatak zuba (zub nije izrastao)